Mehmed Meho Teletović jedan od najtalentovanijih igrača svoje generacije u FK Igman, trenutno živi u Ulcinju sa svojom porodicom, radi u jednoj privatnoj školi fudbala i bavi se turizmom. Kontaktirali smo majstora kojeg se Konjičani uvijek rado sjećaju.

“Poslijeratni period i sjajna generacija Igmana sa Durom, Jusufbegovićem, Jurićem, Džumhurom, Kovačevićem i drugima. Trenirao nas je Faruk Hadžimešić kojeg smo svi voljeli i cijenili. Imali smo meč loptu protiv Olimpika koju nismo iskoristili i nismo ušli u najveći rang, šteta za tu generaciju. Pratili su nas navijači i kući i u gostima. Moram pohvaliti i tadašnju upravu na čelu sa Sejom Buturovićem, tu je bio još Nećko Karalić, Adnan Alikadić”, sjeća se Mehmed.


Teletović poslije Igmana prelazi u mostarski Velež gdje je bio i okosnica kluba iz Mostara, te vrlo brzo dolazi i na listu reprezentativca BiH.

“1997. prelazim u Velež i zadržavam se punih 7. sezona. Igrao sam zadnjeg veznog i stopera, postao sam ubrzo ljubimac navijača. Važno je spomenuti da sam igrao prvi poslijeratni mostarski derbi sa Zrinjskim, igrali smo na Koševu a ja sam postigao prvi gol za Rođene. Velež je naš najbolji klub i uvijek se rado sjetim utakmica u crvenom dresu. Pika Ćemalović, Zajmović, Velagić, Obad, Dizdarević, Tufek su samo neka imena iz te sjajne Veležove ekipe. Dosta trenera me treniralo u tom periodu ali moram izdvojiti Kemala Hafizovića koji je odličan trener i čovjek. Igrajući za Velež sam dobio poziv za reprezentaciju, imao sam peh da sam se povrijedio na okupljanju u Puli, ali mi je drago da sam se našao među našim najboljim fudbalerima, svakom igraču je to čast i ponos”, ističe Mehmed.


Mehmed je također bio i jedan od najboljih igrača malonogometnih turnira koji su se igrali u Sportskoj dvorani u Konjicu, a za kraj razgovora nam je kazao koja je to formula uspješnog fudbalera.

“Fudbaler se može postati samo radom i odricanjem, još ako igrač ima talenta, uz malo sreće može se postati vrhunski fudbaler”, dodaje Mehmed Teletović.