Konjičanin Almir Širbegović na sebe je skrenuo pažnju svojim bavljenjem fotografijom. Fotografije ovog mladića ostavljaju bez daha, a oni koji su davno otišli s kućnog praga, gledajući ih, požele se vratiti, oni koji žive u prirodnim oazama, počnu ih i primjećivati. Almira rado pratimo i na društvenim mrežama, gdje sa svojim pratiocima dijeli fotografije, preko kojih, kako kaže, uvijek nastoji prenijeti neku priču. O svojoj inspiraciji, prvoj samostalnoj izložbi, ali i planovima za budućnost za konjic.live govori Almir Širbegović.

Kako i kada Vi odlučujete da se krenete baviti fotografijom? Kada se rodila ta ljubav?

-Od malih nogu sam zaljubljenik u prirodu i svakim dolaskom u prirodu bih se divio njenim ljepotama. Na početku sam koristio telefon i ono kao “laik” radio neke fotografije, što znači da je priroda probudila u meni to da se više fokusiram na njenu samu srž i tako lovim trenutke. Prije skoro 3 godine, gledajući razne tutorijale o fotografiji, odlučim da nabavim aparat i krenem fotkati za svoju dušu.


Možete li izdvojiti Vašu najdražu fotografiju ili više njih?

-Uvijek me ljudi pitaju da im kažem koja fotografija mi je najdraža, što sam uslikao baveći se ovim što radim. Moj odgovor je uvijek da mi je svaka fotografija draga, jer je rađena s ljubavlju prema ovome što volim, al’ ako bih baš morao izdvojiti bar jednu, onda bi to bila fotografija mog psa Paka i moje mace Cige za koju je trebalo mnogo strpljenja i vremena da nastane. Ljudi koji prate moj rad znati će o kojoj fotografiji je riječ. Također, moram naglasiti da je upravo ta fotografija pokupila i nekoliko nagrada na takmičenjima.

Vaše fotografije su specifične po tome što uspijevate kod publike probuditi posebnu emociju. Šta je to što Vas inspiriše, šta je Vaša motivacija?

-Kao što sam već naveo, moja najveća inspiracija je priroda radi koje sam i počeo da se bavim ovim što radim. Znači planine, rijeke, životinje i sve što je vezano za prirodu. Isto tako me motiviše moj grad Konjic, koji ima mnogobrojne ljepote. Trudim se da preko fotografije prenesem neku priču, da probudi neku empatiju u ljudima, pogotovo ljudima koji ne žive više u Konjicu, a ostali su vezani baš za taj grad. Volim i da fotografišem ljude, najviše one ljude koji u sebi nose neku priču. Jednostavno, radeći ovo što volim, osjetim i koje ljude bih mogao fotografisati i tako napraviti neku priču od fotografije. Vidim da ljudi prate moj rad, dijele moje fotografije, što znači da se moj trudi isplati i daje mi još jaču volju da nastavim raditi to što volim. Isto tako ljudi me masovno zovu da fotkam rođendane, vjenčanja i još mnoštvo toga, što znači da imaju povjerenja u mene, te da im se dopada moj rad.


Nedavno ste imali i Vašu prvu samostalnu izložbu. Možemo li čuti nešto više o tome i kako ste zadovoljni samom izložbom?

-Bila mi je velika čast kada su mene izabrali ove godine da imam svoju prvu samostalnu izložbu i da kroz fotografije pokažem naš grad. Izložba je prošla fenomenalno, jer doba je korone ali ipak došao je ogroman broj ljudi i baš sam ostao iznenađen da ljudi toliko vole moj rad. Ta izložba mi je otvorila neke nove i bolje puteve.

Postoji li neka lokacija koju još niste zabilježili kroz objektiv a željeli biste?

-Postoji dosta lokacija gdje bih još želio da odem, kako van naše države, tako i u našoj lijepoj Bosni i Hercegovini. Ali odavno već imam želju i u planu da noćim na planini Prenj, planina koja mi isto daje ogromnu inpsiraciju. Znači jedna od želja je kampovanje na Prenju i noćne fotke pod zvijezdama, tako da radim i na tome.

Za kraj, otkrijte nam  da li imate planova za neke nove projekte u budućnosti?

-Naravno da imam, kako vidim ljudi sve više i više prate moj rad, tako i ja želim da što više napredujem. Imam neke ciljeve u glavi, ali o tome ćemo pričati kada bude vrijeme.